„Svaki put kad idem u toalet, ja moram da pređem granicu“: Juliji se u jednom danu život okrenuo bukvalno naglavačke

Vrhunac apsurda dogodio se u prodavnici „Zeman“ kroz koju prolazi i državna granica. U jednom trenutku morali su crvenom trakom da zatvore radnju u Belgiji, dok je ona u Holandiji ostala otvorena.

Zidane kuće od crvene cigle, vetrenjača, kaldrme, crkve – grad Barle na granici Belgije i Holandije na prvi pogled ne izgleda nimalo drugačije od bilo kog prosečnog holandskog grada. Ali Barle je i dalje vrlo poseban. Samo ovde se može dogoditi da ručak pripremite u jednoj državi, a jedete u drugoj. Da biste sedeli sklupčani u svojoj fotelji i gledali televiziju preko granice.

Ili čak da muž i žena spavaju u istom krevetu, ali sa obe strane granice.

Kako je to moguće? Tako se Barle sastoji od delova Belgije i Holandije koji su toliko isprepleteni da granica prolazi kroz razne objekte u gradu – od privatnih kuća, restorana, kafića do muzeja i galerija.

Granica je obeležena belim krstovima po celom gradu i zaštitni je znak kompanije Barle. Bizarna geografija ovog grada datira iz srednjeg veka kada su parcele bile podeljene između plemićkih porodica.

„1198. vojvoda Hendrik dao je zemlju u Barlu u zakup lordu Brejdiju, ali lord Brejdi je mogao uzeti samo neobrađenu zemlju, a zemlju koju je vojvoda Hendrik već obrađivao zadržao je za sebe“, objasnio je gradonačelnik za DV. Gol.

Kada je Belgija 1831. godine proglasila nezavisnost od Holandije, morala je da se odredi granica između takvih podeljenih parcela.

Od obale do Nemačke, granica se povlačila korak po korak, ali kada su stigli do Barlea, samo su ih preskočili i ostavili za kasnije. Ovo naknadno rešenje stiglo je tek 1995. godine i tako su stvorena dva grada – Barle Hertoch u Belgiji i Barle Nassau u Holandiji, sa ukupno 30 enklava – 22 belgijske enklave u Holandiji, sedam holandskih enklava u belgijskim enklavama u Holandiji i jedan Holandska enklava u Belgiji.

„S obzirom na to da u celom svetu ima ukupno oko 60 enklava, volimo da kažemo da smo svetski prvaci u broju enklava“, kaže Villem de Gaulle.

Ali uspostavljanjem granica stvari nisu postale jednostavnije, jer je granica odjednom prešla ulice, parkove, parkirališta, prodavnice, galerije, pa čak i kuće. Da bi došli do birokratskih zavrzlama, u Barleu su uspostavili pravilo ulaznih vrata, koje kaže: gde su vam ulazna vrata, tamo je i vaše državljanstvo.

„Svaki put kad odem u toalet, moram da pređem granicu. Srećom, nema carine “, kaže Julija Lemans. I njegovu kuću prelazi granica. Nekim građanima doneo je nove glavobolje,.

Gospođi koja je 68 godina života provela kao belgijska državljanka, 1995. godine birokrati su pokucali na vrata i rekli:

„Vaša ulazna vrata su u Holandiji i sada ste holandski državljanin. Morate da nabavite novi pasoš “.

Ali pošto gospođi zapravo nije bilo u pravo, čak je i sam tadašnji gradonačelnik bio angažovan da iznađe rešenje. Eureka! Prozor i vrata na kući su se promenili i ulazna vrata su ponovo završila u Belgiji, a dama je mogla da zadrži stari pasoš. Ali pravilo ulaznih vrata i danas iritira ljudsku domišljatost. Priča o zgradi Barlean u koju uđete u Belgiji i izlazite u Holandiji je nadaleko poznata, piše Dojče Vele.

Naime, nakon što je Holandija ograničila broj stanova koje je svaki pojedinac mogao da izgradi, vlasnik jedne zgrade iskoristio je metar zemlje koju je imao na belgijskoj teritoriji i tamo postavio ulazna vrata.

Njegova zgrada je tako službeno u Belgiji, a Belgija nema ograničenja u broju stanova. Iako se stanovi fizički nalaze na teritoriji Holandije, formalno plutaju iznad nje, a vlasnik zadovoljno trlja ruke zbog igranja birokratije. Barle ima sve duplo.

Dva imena, dva gradonačelnika, dve opštine, dve crkve, dve pošte, ali jedno zajedničko telo i dugoročna saradnja u upravljanju gradom.

Koje će ulice biti asfaltirane, ko će održavati koji travnjak, ko će iznositi smeće, kako će se prikupljati računi – sve su to pitanja za koja su čelnici ova dva grada morali da traže posebna rešenja.

„Uz puno razgovora, strpljenja i spremnosti da ponekad ćutimo, dolazimo do rešenja. Puno možete postići razgovorom. Želimo da pokažemo Evropi i svetu, kao i vašim zemljama, da uz razgovor, logično razmišljanje i ljubaznost možemo daleko da odemo “, rekao je gradonačelnik belgijskog Barle-a Frans de Bont.

Dok su u potrazi za operativnim rešenjima, građani traže način da profitiraju od ovih specifičnosti. Kao ni u jednom drugom pograničnom gradu, u Barleu savršeno dobro znaju koja je strana granice jeftiniji benzin, a koja hrana.

Gde kupiti duvan i gde piti. Ili u kojoj zemlji mogu da kupuju vatromete tokom cele godine, a u kojoj samo uoči praznika.

Ali ta je harmonija poljuljana pandemijom koronalnog virusa.

Tamo gde su granice bile samo prelazi na trotoaru, korona je donosila stvarne razlike i podele. Jer strategija Belgije bila je da se potpuno zatvori, dok je Holandija imala mnogo opušteniji pristup.

Kafići su radili na jednoj strani ulice, a na drugoj su čekali da se mere opuste. Holanđani su slobodno šetali ulicama, a Belgijci su žalosno virili kroz prozor. Vrhunac apsurda dogodio se u prodavnici „Zeman“ kroz koju prolazi i državna granica. U jednom trenutku morali su crvenom trakom da zatvore radnju u Belgiji, dok je ona u Holandiji ostala otvorena.

To je praktično značilo da su Holanđani mogli da kupe novu majicu, ali ne i novo donje rublje, jer je ostalo zaključano u belgijskom delu prodavnice.

„U jednom trenutku frizerski saloni su zatvoreni u Belgiji, a otvoreni u Holandiji. Kasnije je bilo obrnuto. Pokušajte da objasnite takve mere ljudima koji moraju da zatvore radnje. Danima smo dobijali pozive i pokušavali da smirimo situaciju “, seća se gradonačelnik Barle Hertoha.

Kad se korona smirila, Barle je odahnuo.

Danas nerado govore o danima strogih mera. Najvažnije je, kažu, da su se stvari vratile u ravnotežu. To najbolje potvrđuju turisti koji su već počeli da pristižu i oduševljeno se fotografišu po ustaljenom modelu – jednom nogom u Belgiji, a drugom u Holandiji.

Ostavite komentar