DIREKTORKA U PENZIJI, PORUČUJE: Muža ne birate po visini!

Jovanka Ljevaja Despotović, iskusni pedagog u penziji, ostvarila je skoro sve svoje zamisli iz mladosti i u jedan "paket" harmonije, stavila je privatni život i karijeru . Za portal Penzionisani.rs , u ispovesti iz mladosti, prenosi korisna znanja koja je stekla kroz svoj dosadašnji put

Nekadašnja uspešna direktorka jedne osnovne škole u Zemunu, gde i danas živi, Jovanka Ljevaja Despotović, rođena je u Kninu 1947.g. u skladnoj porodici, sa još četvoro braće i sestara.
-U vreme mature, puni planova za budućnost, niko od nas nije ispunio očevu želju da nastavi porodični posao koji je već bio razrađen. To je bio prvi kino klub u Kninu. Otac nam je to nudio a i razumljivo je da roditej to očekuje. Ali eto, želeli smo se školovati i ići dalje. Zbog situacije koja je većini porodica bila slična, čekali smo najstarijeg da ode u Beograd i završi jednu godinu studija, kako bi sledeći, za godinu mlađi, krenuo istim putem, na školovanje. I tako redom, svih petoro stigli smo u Beograd na studije.
– Iako su mi svi govorili da sam lepa, smeška se šarmantno gospođa Jovanka, sa jedne strane svakoj ženi je to drago da čuje ali ja sam bila skromna a borbena! To se valjda tako rodi.


-Namera mi je bila da se dodatno usavršim. Da radim. I to me potpuno činilo zadovoljnom. I naravno moji planovi. Kada sam došla u Beograd, upisala sam pedagogiju na Filozofskom fakultetu. Kako nisam imala dovoljno sredstava, napisala sam jedan oglas, da podučavam decu za školu, u zamenu za stanovanje! Taj posao i svoj prostor za boravak, sam dobila odmah i to u dobroj porodici lekara.
Zatim sam se i zaposlila u jednom institutu, kao omladinka i radila neke administrativne poslove. Tako sam se snalazila i mogla da studiram.

A onda je život postavio jedan od milion „sticaja okolnosti“

-Momak kog sam upoznala, takođe student , bio je iz veoma imućne porodice koja je živela u inostranstvu. Ono što je tu zanimljivo, a naročito u poređenju sa današnjim vremenom, jeste, da time uopšte nisam bila fascinirana, naprotiv, to sam doživljavala kao kočnicu za moj način života i kako sam videla sebe u tom trenutku. Pošto smo se zabavljali neko vreme i naravno, zavoleli se, došao je i dan da se ode kod tih roditelja….

Tu započinje ono što se ponekad zove „patnja“

-Njihova patnja, što je sa sinom stigla jednostavna devojka, koja radi i sama se izdržava jer nije iz imućne porodice, a moja , što sam to, kao mlada osoba, odmah osetila, što me povredilo i što se počelo odražavati na moj odnos i prema tom momku, ali ne i prema samoj sebi. Tu me nisu „poljuljali“, priča Jovanka Ljevaja sa blagom nostalgijom prema devojci, koju danas gleda iz ugla uspešne, zadovoljne žene.
-Počela su diskretna zadirkivanja, kaže, ljudi iz drugog, imućnog miljea, postavljanja ciljanih pitanja, malo ignorisanja i sličnih stvari.
-Sebi sam obećala da ću istrpeti sve i ne dozvoliti da nam pokvare vezu. Ali stalno me pratilo nejasno nezadovoljstvo iz kog sam se uvek pitala da li ostati sa tim momkom! Njegov svet i imovina za mene su bili nebitni, ali su istovremeno postali i razlog moje odbojnosti i prema njemu. Lomila su me moja dotadašnja osećanja, kao i njegova.

E, a onda je život ponovo napravio korak umesto mene, dao mi još teži test!

Vrlo ubrzo od tada, shvatila sam da je moj momak bio u uporednoj, površnoj vezi, za koju sam saznala a da mi niko nije morao reći. Samo sam se našla na mestu gde sam videla kako jeste i više nije bilo razloga ni za pitanja ni za reagovanje. U trenutku svakako teško za jednu devojku. Ali kao saobraćajni znak, jasno!
Zauvek sam ga ostavila u neznanju da sam videla šta sam videla. Taj znak je bio samo moj.
Nismo se više sreli.

Razočarenje i olakšanje

-Sabrala sam se i okrenula leđa. Krenula dalje svojim putem, priča Ljevaja.

-Kao pedagog, kasnije, kroz posao, upoznala sam svog sadašnjeg i jedinog muža koji je kao i ja bio prosvetni radnik. Veoma zabavan, šarmantan, pametan i sposoban. Pravi borac i zaštitnik . Sve ono što jedna žena zamišlja kada misli na svoju udaju, na muža.
-Osim izgleda!- smeje se Jovanka.
-Šalim se, meni je najlepši a bio je omiljen i drugim ženama iako kao tip nije maneken od metar i devedeset, kako to neke mlade devojke zamišljaju. Bio je više od toga: pravi muškarac i podrška ženi.
Već dugo smo u braku. Imamo sve. Sami smo stekli. Baš kako smo i želeli.

Foto: privatna arhiva

Jedan plan se ipak nije ostvario

-Htela sam četvoro dece!  Ali to je čekalo i čekalo jer nam je život  „gurnuo u ruke“ preko 30 generacija mališana koje smo obučili za dalje, gledali kako stasavaju, ja male, a suprug one srednjoškolce.

Foto: Privatna arhiva

Velika radost i puno srce
Shvatili smo da je život već bio darežljiv prema nama jer nas je spojio na takav način!
-Danas imamo i unuke moje sestre, uživamo u ulozi babe i dede, s njima smo toliko da i nema razlike.  Obožavamo decu i sve prijatelje. Zahvalni smo na svemu.

Gopsođa Jovanka danas uživa u danima penzije, uređuje svoje vrtove, kreativna je i u kući i oko nje, putuje…

Foto: priv.arhiva

Evo nekoliko saveta koje bi ova, i danas lepa žena, uputila mladima:

-Poštujte starije i pomažite mlađima, u kući i na poslu. Ne košta, naprotiv!
-Ne zavidite, ne ljute se na bolje, već učite od njih! Tako se napreduje.
-Imajte cilj i obrazujte se koliko je moguće , radite na sebi.
-Ne stidite se nemaštine, već gluposti. Ne stidite se neznanja, već sujete!
Sujeta je sramota!
-Ne odbacujte lako. Često ste na testu, ne zaboravite.
Odbacite samo one koji odbacuju! Nek nauče.
-Branite slabije.
-Dajte koliko možete. Ne boli a hrani dušu.
-Pohvalite drugog, najpre će vama bit dobro a tome nekom, ceo svet bolji!
-Kada kritikujete, to radite oči u oči, kada hvalite, učinite to javno.    Bićete i vi pohvaljeni.
-Budite strpljivi sa ljudima, ne znate kako im je. Kada su srećni, budite i vi, a   kada nisu, često ne pokažu. Isto je i sa decom i životinjama. Kriju tugu.
-Volite svako biće, od dece do najstarijih, od insekta do slona i drveta!
Ne gazite cveće, ne kidajte!
-Volite sebe i bićete voljeni. Ništa novo ali treba ponoviti.
-Poraz doživite kao promenu programa na TV-u, zbog loše slike!   Izaberite novi program, idite dalje.
-Žene, muža ne birajte po odelu i visini već po izgledu duše.
Tu ćete se najbolje snaći!
-Ne hvalite se svojim dostignućima! Predočite kako ste do njih došli samo ako time pomažete!
Nije vaše da se hvalite. Ima ko će da vas hvali ako bude trebalo.
Ne plašite se ničega ali znajte kada da se sklonite i sačekate.
 Da biste nastavili.

2 komentara na vest “DIREKTORKA U PENZIJI, PORUČUJE: Muža ne birate po visini!”

  1. Драга Јоко, хвала на прекрасним порукама! Воли те Весна Пану

    Odgovori

Ostavite komentar