Datum početka Časnog posta zavisi od datuma praznovanja najvećeg hrišćanskog praznika Vaskrsa, kojeg pravoslavni vernici slave uvek u nedelju punog meseca posle prolećne ravnodnevnice.

Na post se nadovezuje i Strasna sedmica (Stradalna ili Velika) ,tako da je ukupno trajanje posta od 48 dana najduže u toku godine i završava se najvećim i najradosnijm praznikom Vaskrsenja Gospoda Isusa Hrista, pobedom života nad smrti.

Najstarije svedočanstvo o Vaskršnjem postu potiče sa kraja 2. veka i pominje ga Sv. Irinej Lionski, kao post koji je praktikovan svuda i trajao je kraće nago danas (tri dana). U drugoj polovini 3. veka post traje 7 dana, a sigurno svedočanstvo o postu od četrdeset dana potiče iz 4 veka, od Jevsevija Kesarijskog (340), kao i vaskršnjih poslanica Sv. Atanasija Velikog (373). Današnji oblik Vaskršnjeg posta nastao je u 5. veku.

Prva nedelja posta zove se Čista, druga je Pačista, treća Krstopoklona, četvrta Sredoposna, peta Gluva, šesta je Cvetna i sedma je Strasna ili Velika nedelja.

Vernici dane posta provode u molitvi, praštanju i pokajanju kako bi se pripremili za Sveto pričešće.

Post predstavlja i uzdizanje duha nad telom, pobedu duhovne strane nad čulima i za hrišćanina on predstavlja pripremu za obeležavanje i proslavu Vaskrsa.

Prema kalendaru Srpske pravoslavne crkve, uz jednodnevne postove postoje i četiri višednevna posta, a osim Časnog, to su i Božićni, Petrovski i Velikogospojinski post.

Prvi dan posta ujedno je molitveni spomen na prepodobnog Aksentija koga Crkva i vernici danas slave kao hrišćanskog svetitelja koji je živeo u 5. veku prvo u Carigradu, a potom i na gori blizu Halkidona, velikog iscelitelja pa se veruje da molitva danas ispunjava želje.