KAKO IZRAČUNATI VISINU PENZIJE: Da li će i koliko iznos na čeku biti niži od zarade?

Većina zaposlenih kada se po godinama približe penziji počinju da računaju kolika će im biti primanja kada napuste radno mesto. Mnogi žele da znaju da li će i za koliko iznos na čeku biti niži od zarade

Kako bi se otklonila svaka nedoumica oko toga Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje na svom portalu ima kompletno uputstvo za izračunavanje iznosa penzije.

Preduslov je, kako tvrde u Fondu, da su regulisane sve godine radnog staža, odnosno da postoje sve uplate doprinosa tokom radnog veka. Prvi korak u određivanju visine penzija je utvrđivanje svih zarada u toku radnog veka, a zatim se one ostvarene u svakoj kalendarskoj upoređuju sa prosečnom zaradom u Srbiji u toj godini.

U dohodak ulaze svi ostvareni prihodi za koje su plaćeni doprinosi za PIO. To znači da se osiguranicima koji su uporedo s radnim odnosom imali i samostalnu delatnost sabiraju zarade po oba osnova. Tu, na primer, spadaju svi ugovori o delu koje je zaposleni imao u toku svog radnog veka.

Deljenjem iznosa ostvarene plate sa prosečnim iznosom dobija se godišnji lični koeficijent. Ukoliko je ostvarena zarada veća od proseka, koeficijent je viši za jedan, a ako je manja onda je niži za jedan.

Zakonom je najniži godišnji koeficijent ograničen na pet i to je jedan od načina kojima se ograničava maksimalna visina penzije. Za godine za koje nije moguće utvrditi podatke o ostvarenoj zaradi računa se lični koeficijent određen za ostale navršene godine staža. Time se izbegava da godina za koju nema podataka utiče na ukupan iznos penzije. Osim toga, ovako dobijen iznos prinadležnosti je daleko realniji.

Po određivanju godišnjeg ličnog koeficijenta za svaku godinu staža izračunava se pojedinačni i to tako što se zbir svih ličnih koeficijenata deli s ukupnim trajanjem perioda za koji su oni utvrđeni.

Ova stavka je vrlo važna, jer u slučaju da osiguranik ima staž kraći od 12 meseci u toku jedne godine čini se da matematička formula nije sasvim ispravna. Upravo činjenica da se zbir godišnjih ličnih koeficijenata deli s ukupnim periodom za koji su ti koeficijenti utvrđeni, utiče na to da daju zakonsku formulu za izračunavanje visine penzije potpuno pravično.

Množenjem ličnog koeficijenta i staža za obračun dobija se lični bod koji se onda množi opštim bodom zajedničkim za sve penzionere. Na ovaj način penzioner dolazi do konačnog iznosa penzije.

Za buduće penzionere posebno je važan obračun plate u poslednjoj godini jer se on više ne dovodi u odnos sa prosečnom zaradom za celu godinu, već i sa takozvanim obračunskim iznosom prosečne godišnje zarade. To znači da se kao godišnji koeficijent za penzionere koji u penziju idu u junu izračunava prosečna mesečna zarada za januar – april i pomnoži sa 12. Dok se za one koji u penziju idu u februaru uzima samo prosečna zarada za januar i takođe množi sa 12.

Na taj način se izbegava čekanje naredne godine i objavljivanje podataka o prosečnoj zaradi pa i to da taj podatak utiče na visinu penzije za period kada penzioner nije ni radio.

GRANICA ZA MAKSIMALNE IZNOSE

Lični koeficijent je zakonom ograničen na 3,8 i to je još jedan od načina za ograničavanje maksimalnog iznosa penzije.

Osiguranicama se utvrđeni staž uvećava za šest odsto čime se završava prelazni period u kojem se smanjivao procenat uvećanja, dok se istovremeno invalidskim penzionerima staž za obračun visine penzije takođe uvećava po određenoj formuli.

Ostavite komentar